San za koji lažem da je stvarnost
Kako sam uzivao slušajuci dve misli kako se raspravljaju, prva tvrdeći da je dodir njene satenske kose po mom licu dragocen a druga ubeđujući je da je miris njene kože daleko vredniji. Ja sam se, pak minimalno pomerao, trudeći se da se nikad ne odvojim od njenog lica, da nikako ne pustim njen struk a da ipak, da je pomilujem, makar samo na tren. Tako sam, samo neznatno pomerio nos levo i malo udesno, bez disanja, kako ne bih narusio ovaj savršeni trenutak.
Ipak, moja isuviše radoznala priroda je nacinila nešto, sto sam mislio da ce izazvati strašne posledice.Odlučio sam, potpuno smelo, da je pogledam. Sve to mi se, učinilo previse daleko i opasno da bi bilo stvarno, te sam odlučio. Bolje da se probudim sada, jer sam gubio kontrolu nad svojim srcem isuviše brzo, da bih izgubio sve kada se probudim ujutru.
I, ne odvajajuci nos od njenog, neki kontakt sam morao da odrzim, kako ne bih pao, pogledao sam je.
A u tom trenutku, iako joj nisam ničim najavio moj smeli poduhvat, podižuci svoj pogled, sreo sam se sa njenim. Njene tamne oči, crvene kakvim ih znam oduvek, tople i nežne, kroz njenu mirisnu kosu, gledale su u moje, pogledom za koji ja tvrdim da je bio isti kao i moj!
Tada sam definitivno znao. Moje srce i nije vise moje, mogu se hiljadu puta probuditi, na hiljadu mesta ići, uvek cu znati gde sam ga ostavio. I mogu da odem hiljadu milja, mogu da budem oteran na hiljadu godina, nikad ga ne bih uzeo natrag...
Uvek ostanem bez daha kad procitam tvoj post.Svaki put.
Nema dalje...
Pozdrav
Autor unajedina — 12 Apr 2010, 12:17
.........
uh...
divno...
Autor nastasja — 12 Apr 2010, 12:59
Немам речи...
Лепо пишеш и право је задовољство читати твој блог :)
Autor mesecina — 12 Apr 2010, 14:33
MMM, prelepo. Uzivam svaki put dok citam tvoj blog.
Autor Mazanjegova — 12 Apr 2010, 15:55
Pomešaš u glavi sve boje
i mirisi nadju svoje mesto
leptire što se roje
sanjive oči zauzeše presto..
Taman pomisliš to je sve
al srce neki novi ritam počne
od topline ruke dve
od dodira usne sočne..
U oku ti zapale se duge
uvom neke nove pesme poje
izblede sve kose druge
ostanu samo one posebne, tvoje..
Izgubljen zauvek to si
al više i nije bitno
kada srca spojiš ti
sve ostalo je tako sitno..
Pozzzz
Autor malaino — 12 Apr 2010, 17:02
Kao i uvek, srce mi ubrza kad procitam, a u vazduhu nesto ostaje...
Autor marinamil — 12 Apr 2010, 17:35